Mikroplastika u podzemnim vodama i tlu – analiza i praćenje onečišćenja
Aktualna situacija s onečišćenjem okoliša na području Republike Hrvatske ponovno je otvorila pitanje prisutnosti mikroplastike u tlu i podzemnim vodama te pokazala koliko je važno pravovremeno i pouzdano laboratorijsko ispitivanje okolišnih uzoraka.
Mikroplastika je danas jedan od rastućih izazova u području zaštite okoliša. Iako se dugo povezivala prvenstveno s onečišćenjem mora i oceana, sve je više pozornosti usmjereno na njezinu prisutnost u tlu, površinskim i podzemnim vodama, ali i vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju. Budući da podzemne i površinske vode predstavljaju važan izvor vode za ljudsku potrošnju, praćenje prisutnosti mikroplastike postaje sve značajnije za procjenu njezina mogućeg prisustva i izloženosti ljudi.
Zbog vrlo malih dimenzija, postojanosti i mogućnosti prijenosa kroz okoliš, mikroplastične čestice mogu se širiti daleko od početnog izvora onečišćenja. Upravo zato laboratorijska analiza predstavlja važan alat za utvrđivanje njihove prisutnosti, količine i vrste.
Aktualna situacija u Lici pokazuje važnost praćenja mikroplastike
Nedavna ispitivanja podzemnih voda na području Like pokazuju da problem plastičnog otpada nije ograničen samo na ono što možemo vidjeti na površini. Sitne plastične čestice mogu dospjeti u tlo, a zatim se oborinama i podzemnim tokovima dalje prenositi.
To je posebno važno u krškim područjima poput Like, gdje je kretanje podzemnih voda složeno i potencijalni prijenos onečišćujućih tvari potrebno je pratiti odgovarajućim programima uzorkovanja i laboratorijskih ispitivanja.
Mikroplastika u podzemnim vodama
Podzemne vode dugo su se smatrale relativno zaštićenima od brojnih površinskih izvora onečišćenja. Međutim, prisutnost mikroplastike pokazuje da sitne čestice mogu pronaći put i do podzemnih vodonosnika.
Mogući izvori uključuju nepropisno odlaganje otpada, raspadanje većih plastičnih materijala, procjedne vode odlagališta, otpadne vode, poljoprivredne aktivnosti te atmosfersko taloženje.
Analizom podzemnih voda moguće je utvrditi prisutnost mikroplastičnih čestica te njihov broj, veličinu i vrstu polimera, ovisno o primijenjenoj metodi i zahtjevima ispitivanja.
Usporedbom uzoraka uzvodno i nizvodno od potencijalnog izvora onečišćenja moguće je dobiti znatno bolji uvid u njegovo moguće širenje.
Tlo kao rezervoar mikroplastike
Velik dio mikroplastike koja dospije u okoliš može se zadržavati upravo u tlu.
Plastični otpad s vremenom se pod utjecajem UV zračenja, mehaničkog trošenja i okolišnih uvjeta fragmentira u sve manje čestice. One se mogu zadržavati u površinskim slojevima ili postupno migrirati u dublje slojeve tla.
Zbog toga analiza tla predstavlja važan dio procjene područja na kojima postoji sumnja na dugotrajno opterećenje plastičnim otpadom.
Posebno je korisno kombinirati analizu tla i podzemnih voda, čime se dobiva cjelovitija slika prisutnosti mikroplastike i mogućih putova njezina širenja kroz okoliš.
Analiza mikroplastike u Sample Controlu
Sample Control pruža mogućnost analize mikroplastike u različitim vrstama uzoraka, uključujući okolišne matrice poput vode i tla, ali i druge uzorke kod kojih je potrebno utvrditi prisutnost plastičnih čestica.
Ovisno o cilju ispitivanja, analiza omogućuje dobivanje informacija o:
prisutnosti i broju mikroplastičnih čestica
veličini i raspodjeli čestica
morfološkim karakteristikama čestica
identifikaciji vrste polimera
usporedbi opterećenja između različitih lokacija ili uzoraka
praćenju promjena tijekom vremena.
Posebnu vrijednost predstavlja mogućnost prilagodbe ispitivanja konkretnom problemu klijenta. Program analize može se definirati prema vrsti uzorka, potencijalnom izvoru onečišćenja, lokaciji i svrsi ispitivanja.
Na taj način analiza mikroplastike može biti dio jednokratnog ispitivanja, ali i šireg programa monitoringa okoliša.
Više od same analize mikroplastike
Kod sumnje na onečišćenje okoliša mikroplastika često nije jedini parametar koji je potrebno pratiti.
Sample Control raspolaže širokim analitičkim mogućnostima za ispitivanje voda, tla, sedimenta, otpada i drugih okolišnih matrica, zbog čega se ispitivanje mikroplastike može kombinirati s drugim analizama relevantnima za konkretan izvor onečišćenja.
Ovisno o vrsti i povijesti lokacije, program ispitivanja može obuhvatiti i određivanje teških metala, PFAS spojeva te drugih organskih i anorganskih onečišćujućih tvari.
Takav pristup omogućuje da se iz jednog programa uzorkovanja dobije znatno šira slika stanja okoliša, umjesto promatranja samo jednog izoliranog parametra.
Pouzdani podaci kao temelj zaštite okoliša
Situacije poput aktualne u Lici pokazuju koliko je važno pratiti onečišćenje koje nije uvijek vidljivo golim okom. Mikroplastika može ostati prisutna u okolišu dugo nakon što se ukloni vidljivi izvor plastičnog otpada.
Zbog toga laboratorijska analiza nije samo način potvrđivanja prisutnosti mikroplastike, već važan alat za procjenu stanja okoliša, planiranje sanacije i dugoročni monitoring.
Sample Control svojim analitičkim mogućnostima pruža podršku od pojedinačne analize mikroplastike do sveobuhvatnijeg ispitivanja okolišnih uzoraka i programa praćenja onečišćenja.
Za informacije o mogućnostima analize mikroplastike u vodi, tlu i drugim uzorcima te definiranje odgovarajućeg opsega ispitivanja obratite se našem stručnom timu.
PPWR – Uredba (EU) 2025/40 i novi zahtjevi za ambalažu
Europska unija donijela je Uredbu (EU) 2025/40 o ambalaži i ambalažnom otpadu (PPWR), koja predstavlja jednu od najvećih regulatornih promjena u području ambalaže posljednjih godina. Za razliku od prethodne direktive, riječ je o uredbi koja se izravno primjenjuje u svim državama članicama, a većina njezinih odredbi počinje se primjenjivati od 12. kolovoza 2026.
Prisustvo i kontaminacija mesa perfluoroalkilnim (PFAS) spojevima
Perfluoralkilni spojevi (PFAS) je skupni naziv za vrlo veliku skupinu fluoriranih spojeva, uključujući oligomere i polimere, koji se sastoje od neutralnih i anionskih površinski aktivnih spojeva visoke toplinske, kemijske i biološke inertnosti. Perfluorirani spojevi su općenito hidrofobni, ali i lipofobni i stoga se neće nakupljati u masnim tkivima kao što je to obično slučaj s drugim postojanim halogeniranim spojevima. Važna podskupina su (per)fluorirani organski surfaktanti, kojima pripadaju perfluorooktanski sulfonat (PFOS) i perfluorooktanska kiselina (PFOA). Za PFOS i PFOA, Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) utvrdila je podnošljivi dnevni unos (eng. TDI) za ljude od 150 ng/kg tjelesne težine i 1,5 μg/kg tjelesne težine dnevno (EFSA 2008.).