Migracija tvari iz ambalaže u hranu
Što je migracija i kako nastaje?
Migracija tvari iz ambalaže u hranu predstavlja proces prijelaza kemijskih spojeva iz ambalažnog materijala u prehrambeni proizvod tijekom skladištenja, transporta ili pripreme hrane. Ambalaža može biti izrađena od različitih materijala kao npr. plastke, papira i kartona, stakla, metala, višeslojnih materijala. Migracija nastaje kada kemijske tvari prisutne u ambalaži prelaze u hranu zbog razlike u koncentraciji između materijala i hrane. Čimbenici koji utječu na migraciju su temperatura, vrijeme kontakta, vrsta hrane (vodena, kiselina, lužnata, masna) te debljina i vrsta ambalaže.
Zašto je kontrola migracije ključna za sigurnost hrane?
Kontrola migracije jedan je od temeljnih elemenata osiguravanja zdravstvene ispravnosti hrane, jer u ovom slučaju ambalaža mora štititi hranu te osigurati usklađenost sa važečim propisima uz osiguranje roka trajanja proizvoda. U slučaju neadekvatne kontrole može doći do prijenosa neželjenih tvari u hranu, što može ugroziti sigurnost proizvoda, promijeniti njegova organoleptička svojstva poput okusa, mirisa i izgleda hrane te dovesti do neusklađenosti s važećim propisima.
Za proizvođače hrane i ambalaže to predstavlja značajan rizik od reklamacija i povlačenja proizvoda do narušavanja reputacije i povjerenja kupaca.
Koji su glavni rizici migracije iz ambalaže?
Razina i vrsta migracije ovise o više čimbenika kao što su temperatura, vrijeme kontakta, vrsta hrane (vodena, kiselina, lužnata, masna) te debljina i vrsta ambalaže. Posebno su rizične situacije koje uključuju kontakt ambalaže s toplom, masnom ili kiselom hranom, kao i dugotrajno skladištenje proizvoda.
Jedan od dodatnih izazova predstavljaju tzv. NIAS spojevi (non-intentionally added substances), odnosno tvari koje nisu namjerno dodane u materijal, ali se mogu pojaviti kao nusproizvodi proizvodnje ili razgradnje. Upravo takve tvari često je moguće identificirati isključivo laboratorijskim analizama.
Zakonski zahtjevi i usklađenost s EU regulativom
Sigurnost materijala koji dolaze u kontakt s hranom u Europskoj uniji strogo je regulirana. Temeljno načelo je da ambalaža ne smije prenositi tvari u količinama koje bi mogle ugroziti zdravlje potrošača niti smije mijenjati sastav ili svojstva hrane.
Kako bi se to dokazalo, proizvođači su obvezni provoditi laboratorijska ispitivanja koja uključuju određivanje globalne migracije (ukupne količine migriranih tvari) i specifične migracije za pojedine spojeve s definiranim ograničenjima.
Bez takvih ispitivanja nije moguće dokazati usklađenost proizvoda s europskim zakonodavstvom.
Laboratorijska analiza ambalaže
U laboratoriju Sample Control pružamo sveobuhvatne usluge ispitivanja materijala i predmeta koji dolaze u kontakt s hranom, s ciljem osiguravanja potpune usklađenosti s regulativom i sigurnosti proizvoda.
Naše usluge uključuju:
ispitivanje globalne i specifične migracije
identifikaciju i procjenu NIAS spojeva (screening analiza)
analizu mineralnih ulja (MOSH/MOAH) u ambalaži i hrani najmodernijim tehnikama
određivanje primarnih aromatskih amina (PAA)
analizu metala u ambalažnim materijalima (ICP-MS)
ispitivanje PFAS spojeva
ispitivanje bisfenola A (HPLC)
određivanje formaldehida (HPLC-UV)
određivanje PCB-a (GC-MS/MS)
Koristimo napredne analitičke tehnike poput UPLC-MS/MS, GC-MS/MS, LC-GC-FID, ICP-MS, LC Orbitrap HRAM, HPLC-UV čime osiguravamo visoku osjetljivost, pouzdanost i interpretaciju rezultata u skladu s najnovijim zahtjevima tržišta.
Našim klijentima ne nudimo samo analizu, već i stručnu podršku u donošenju odluka, optimizaciji proizvoda i pripremi za tržište.
Cronobacter u dječjoj hrani – rizici, zakonski zahtjevi i laboratorijska analiza
Cronobacter je bakterija koja predstavlja značajan mikrobiološki rizik u dječjoj hrani, osobito u mliječnim formulama za dojenčad. Zbog izrazito osjetljivog imunološkog sustava novorođenčadi, čak i vrlo niska razina kontaminacije može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih posljedica.
Prisustvo i kontaminacija mesa perfluoroalkilnim (PFAS) spojevima
Perfluoralkilni spojevi (PFAS) je skupni naziv za vrlo veliku skupinu fluoriranih spojeva, uključujući oligomere i polimere, koji se sastoje od neutralnih i anionskih površinski aktivnih spojeva visoke toplinske, kemijske i biološke inertnosti. Perfluorirani spojevi su općenito hidrofobni, ali i lipofobni i stoga se neće nakupljati u masnim tkivima kao što je to obično slučaj s drugim postojanim halogeniranim spojevima. Važna podskupina su (per)fluorirani organski surfaktanti, kojima pripadaju perfluorooktanski sulfonat (PFOS) i perfluorooktanska kiselina (PFOA). Za PFOS i PFOA, Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) utvrdila je podnošljivi dnevni unos (eng. TDI) za ljude od 150 ng/kg tjelesne težine i 1,5 μg/kg tjelesne težine dnevno (EFSA 2008.).