Digestat: vrijedna sirovina ili potencijalni rizik?
U posljednjih nekoliko godina digestat, kao nusproizvod anaerobne digestije, sve češće se koristi u poljoprivredi – najčešće kao organsko gnojivo. Riječ je o materijalu bogatom hranjivim tvarima poput dušika, fosfora i kalija, koji potencijalno može zamijeniti dio konvencionalnih gnojiva. Međutim, iako digestat nosi vrijednost, on istovremeno predstavlja i odgovornost.
Digestat može sadržavati nečistoće, patogene mikroorganizme, pa čak i teške metale, ovisno o vrsti i porijeklu biorazgradivih sirovina koje ulaze u proces digestije. Ako se koristi bez prethodne kontrole, njegova primjena može dovesti do onečišćenja tla, podzemnih i površinskih voda, pa i hrane. Upravo zbog toga, u Hrvatskoj i Europskoj uniji postoje jasni regulatorni zahtjevi koji propisuju da digestat mora biti ispitan i klasificiran prije nego što se upotrijebi u poljoprivredne ili druge svrhe.
Osim zakonske obveze, redovita analiza digestata korisna je i s tehnološkog aspekta – pomaže operaterima bioplinskih postrojenja da prate učinkovitost procesa, prepoznaju eventualne nepravilnosti i poboljšaju stabilnost rada. Ujedno, poljoprivrednicima omogućuje da precizno doziraju hranjive tvari i odgovorno postupaju prema okolišu.
S ponosom Vas obavještavamo da smo u našem laboratoriju Sample Control nedavno akreditirali metodu za analizu digestata, u skladu s međunarodnom normom HRN EN ISO/IEC 17025. To znači da sada možemo ponuditi potpuno usklađeno, pouzdano i stručno ispitivanje digestata, uključujući određivanje osnovnih fizikalno-kemijskih parametara (poput suhe tvari, pH, vodljivosti, dušika, fosfora i kalija), kao i analizu sadržaja teških metala i drugih potencijalno štetnih sastojaka.
Osim laboratorijske analize, Sample Control nudi i uzorkovanje digestata na terenu, čime osiguravamo da cijeli proces – od preuzimanja uzorka do isporuke rezultata – bude brz, jednostavan i u potpunosti usklađen s propisima.
Mikroplastika u kozmetici
Sintetički polimeri, zahvaljujući brojnim korisnim svojstvima, našli su primjenu u gotovo svim područjima ljudske djelatnosti. S vremenom, proizvodi od plastike završavaju u okolišu, gdje se uslijed različitih fizikalnih i kemijskih procesa razgrađuju na manje čestice. Tako nastaju krute, u vodi netopive čestice plastike — makroplastika (>5 mm), velika mikroplastika (1–5 mm) i mikroplastika (1 µm – 1 mm), prema međunarodnim standardima.
Prisustvo i kontaminacija mesa perfluoroalkilnim (PFAS) spojevima
Perfluoralkilni spojevi (PFAS) je skupni naziv za vrlo veliku skupinu fluoriranih spojeva, uključujući oligomere i polimere, koji se sastoje od neutralnih i anionskih površinski aktivnih spojeva visoke toplinske, kemijske i biološke inertnosti. Perfluorirani spojevi su općenito hidrofobni, ali i lipofobni i stoga se neće nakupljati u masnim tkivima kao što je to obično slučaj s drugim postojanim halogeniranim spojevima. Važna podskupina su (per)fluorirani organski surfaktanti, kojima pripadaju perfluorooktanski sulfonat (PFOS) i perfluorooktanska kiselina (PFOA). Za PFOS i PFOA, Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) utvrdila je podnošljivi dnevni unos (eng. TDI) za ljude od 150 ng/kg tjelesne težine i 1,5 μg/kg tjelesne težine dnevno (EFSA 2008.).