Mineralni ugljikovodici MOSH i MOAH
U dinamičnom svijetu prehrambene industrije, sigurnost hrane postaje sve veći izazov. Mineralni ugljikovodici poput MOSH (engl. Mineral Oil Saturated Hydrocarbons) i MOAH (engl. Mineral Oil Aromatic Hydrocarbons) privukli su pozornost regulatornih tijela i potrošača zbog potencijalnog štetnog utjecaja na zdravlje. Ova kontaminacija, najčešće uzrokovana ambalažom i proizvodnim procesima, zahtijeva preciznu analizu kako bi se osigurala sigurnost proizvoda.
Što su MOSH i MOAH?
MOSH i MOAH su dvije vrste ugljikovodika koji su prisutni u mineralnim uljima. MOSH su zasićeni ugljikovodici koji se mogu akumulirati u ljudskom organizmu, osobito u masnom tkivu, jetri i limfnim čvorovima. MOAH, s druge strane, sadrži aromatične ugljikovodike, koji su posebno zabrinjavajući zbog potencijalnih kancerogenih svojstava.
Ovi spojevi mogu dospjeti u hranu iz recikliranih materijala, kao što su kartonska ambalaža i tiskarske boje, ili iz lubrikanata i industrijskih procesa koji koriste mineralna ulja. Zbog njihove potencijalne štetnosti, sve više se poziva na njihovu kontrolu i regulaciju u prehrambenoj industriji.
Slika 1. Hrana koja može biti kontaminirana MOSH i MOAH frakcijama.
Smjernice i preporuke za MOSH i MOAH
Iako još uvijek ne postoje službene zakonske granice za prisutnost MOSH i MOAH u hrani unutar Europske unije, različita regulatorna tijela izdala su smjernice kako bi se osigurala sigurnost proizvoda.
1. Njemačka BfR Preporuka: Njemački Savezni institut za procjenu rizika (BfR) istaknuo je da hrana ne smije sadržavati MOAH spojeve zbog njihovog potencijalnog kancerogenog djelovanja. Premda ove preporuke nisu pravno obvezujuće, one se smatraju ključnom referencom u industriji.
2. Europska komisija: U prosincu 2022. Europska komisija preporučila je državama članicama da pojačaju kontrolu nad MOSH i MOAH spojevima u hrani te prikupljaju podatke o njihovoj prisutnosti. Ove mjere pripremaju teren za potencijalno uvođenje zakonskih granica u budućnosti.
Pojava MOSH i MOAH spojeva u prehrambenoj industriji postavlja novi izazov za sigurnost hrane. Iako još uvijek ne postoje službeni zakonski standardi na razini Europske unije, preporuke njemačkog BfR-a i Europske komisije jasno ističu potrebu za pažljivom kontrolom i analizom ovih spojeva. Redovito praćenje prisutnosti MOSH i MOAH u hrani i ambalaži postaje ključni korak za osiguravanje sigurnosti proizvoda i zaštitu zdravlja potrošača.
S obzirom na sve veću svijest potrošača i regulatorni pritisak, prehrambena industrija mora prepoznati važnost analize MOSH i MOAH kako bi osigurala visoke standarde kvalitete i povjerenje svojih kupaca.
Slika 2. Ilustracija puteva kontaminacije hrane.
Analiza MOSH i MOAH u Sample Control-u
Sample Control, vodeći laboratorij za ispitivanja u Hrvatskoj, ima akreditirane metode za analizu MOSH i MOAH u hrani te materijalima koji dolaze u kontakt s hranom (papir i karton).
Naša tehnika koristi kombinaciju tekućinske i plinske kromatografije s plameno-ionizacijskim detektorom (LC/GC-FID), koja omogućava precizno odvajanje i detekciju MOSH i MOAH spojeva, čak i u vrlo niskim koncentracijama. Ovaj pristup pruža detaljnu analizu kako bi se osigurala sigurnost Vaših proizvoda.
Analiza 3-MCPD, 2-MCPD i GE u slobodnoj i esterificiranoj formi
3-Monokloropropan-1,2-diol (3-MCPD), 2-Monokloropropan-1,3-diol (2-MCPD) i glicidil esteri (GE) su kontaminanti koji mogu nastati tijekom proizvodnje hrane te završiti u prehrambenim proizvodima što onda predstavlja potencijalni rizik za zdravlje ljudi.
Prisustvo i kontaminacija mesa perfluoroalkilnim (PFAS) spojevima
Perfluoralkilni spojevi (PFAS) je skupni naziv za vrlo veliku skupinu fluoriranih spojeva, uključujući oligomere i polimere, koji se sastoje od neutralnih i anionskih površinski aktivnih spojeva visoke toplinske, kemijske i biološke inertnosti. Perfluorirani spojevi su općenito hidrofobni, ali i lipofobni i stoga se neće nakupljati u masnim tkivima kao što je to obično slučaj s drugim postojanim halogeniranim spojevima. Važna podskupina su (per)fluorirani organski surfaktanti, kojima pripadaju perfluorooktanski sulfonat (PFOS) i perfluorooktanska kiselina (PFOA). Za PFOS i PFOA, Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) utvrdila je podnošljivi dnevni unos (eng. TDI) za ljude od 150 ng/kg tjelesne težine i 1,5 μg/kg tjelesne težine dnevno (EFSA 2008.).